Blog - veljača 2010
četvrtak, veljača 25, 2010
Davor je prijatelj od mojih susjeda.povremeno navrača k njima.odlazi s njima na izlete,koncerte.moram napomenuti da je mlađi nekih 12 godina od mene.mladić,pa simpa je,koliko sam shvatila iz naših povremenih susreta u liftu,ili na ulaznim vratima.često čujem smijeh iza zidova...znaju se veseliti.
stvari su se počele odvijati,presljenjem susjeda u novi .veći stan.dobila sam poruku od davora..otprilike sadržaja,,,sviđate mi se,volio bih spavati sa vama.prvo sam se nasmijala,ali učestalost njegovih istovjetnih poruka,nagnala me da mu odgovorim da neću....svakodnevno.višetjedno slanje poruka me bacalo u komu...ne pravu,nego onu,ma daj mulac,otkači se već jednom...no žene ko žene,a hmda...i znatiželja je,kako se kaže, ubila mačku,pa valjda neće i mene..i odlućim se..idem,pa kaj će mi biti...mada bez neke kemije..ko zna kako bude...ajd ..što bude..bude.(znatiželja valjda)
važi,kažem ja i odlučimo se nači u hotelu,jelte ono,znaju mnogi..dnevni odmor,
popijemo kavu...davor nervozan,,vrti rukama,počeo se znojiti.idi uzmi sobu,kažem...on ode,vrati se ..nemam osobnu,zaboravio sam je,može tvoja...ajd dam svoju,pregrmim i to...uzmem ključeve,a recepcionerka me gleda ko bijelu vranu.
odemo mi dva u sobu,ja s epočnem skidati,on komlet obučen..ajd sjedi kraj mene,ponudim ga,on sjedne...ko da ima metlu u stomaku..ni makac..
gledaj davore kažem,nemoramo mi,ako nisi spremam,nećemo...
ma hoču,kako da ne..govori...i znoji se.
skine se,priđe mi..i špricne isti čas,nije ga ni "primako"
još brže se obuče i pođe van..kamo ćeš?hej...idem..idem..i ode.
a,u materinu,,,kaj sam sad napravila..trebala sam slijediti intuiciju i otkačiti ga.
otuširam se,ibućem ,siđem po svoju osobnu,platim,a muka mi od sebe,od recepcionarke,od čistačice što viri iz kuhinje.
pozovem frendicu na telefon da se nađemo na kavi i sve joj ispričam...ona se samo smijala....a na kraju i ja,jer situacija koja je bila,kao za film,
kad,stiže poruka..da li imam kakvu spolnu bolest,jer on neće svojooj curi prenijeti bolest,da mu kažem...,jedna poruka,pa druga,a mene sve više hvata drhtanje,što od muke,što od situacije..
a moja frendica i dalje,njoj sve smješno...
imam bolest,naravno(,neizlječivu..naiva,čista naiva)odgovorim mu.

nakon par mjeseci,neko me zove...davor je..oprosti mi,kaže,ne znam što mi je bilo.toliko sam se zapalio,svršio da me bilo sramota..i išao sam kod liječnika...oprosti mi...
hočemo li ponoviti?
kako da ne,kažem...luda sam za takvom pustolovinom i molim te,ne zovi me više.

istinita ona narodna...ko sa djecom liježe,ustaje se popišan...i ono drugo,,,ak je red,jelda?
yacha @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 22, 2010

 hvala!



yacha @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 21, 2010
da gorim.ležala sam na leđima,jedne noge ispružene,druge malo svinute.pokrivena samo po stomaku.kroz otvoreni prozor dopirala je mjesečina.ljeto,tek počelo.nemirno sam spavala,zadovoljno se promeškoljim,ispružim ruku i osjetim neko je kraj mene,vrisnem,skočim,uhvatim prekrivač i zamotam se u njega.....na krevetu leži muškarac, i smije se glasno.
tko ste vi..šta radite u mojoj sobi...ko vas je pustio..bujica riječi izleti iz mojih usana,a oči ne skidam sa njegovog golog tijela,usprkos nelagodi,osjetih da mi se bradavice izdižu,meškoljenje u stomaku,lupanje srca.drhtanje.
draga godpođo?gospodična?
ovo nije vaša soba,nego moja,i nisam ja k vama došao nego vi k meni..ušli ste,legli kraj mene,uvukli se,dapače i nastavili spavati..čak ste i hrkali,povremeno....ha ha,nije se prestajao smijati....
kako,nemoguće,ta zaključala sam vrat,barem mislim? ne znam?nisam..
zbunjeno sam sjela...pogledam još jednom kroz prozor...mjesečina...pa naravno...zaboravila sam..ja znate..mjesečarim..dobro da vam nisam poskidala slike sa zidova....nastavim...
sjednem na krevet..a on ni makac,samo se cereka.
moj novi susjed.povremeno sam ga viđala,ali nikakav kontakt nismo imali...samo pozdrav..
kad ste već tu...lagano me dotakne po ruci....da iskoristimo ovo...zgodno spavanje...ispruži ruku dotakne po vratu..kao da me žaračem dotaknuo.osjetih strujanje,vibru.
približi se,pogleda me u oči...taj pogled.nježan,uzbudljiv,prodoran.
usne su već na mojima,ruka na grudima,pokrivač na podu,tjelo na meni,rastvaram koljena,primam,uzimam,dajem.
neprestano me gleda,ne skida pogleda,ne trepče.osjetim svu žestiku spajanja dva tjela,grčevito stezanje mišića,titranje sljepoočnice postaje ubrzano,ruku stavlja iza moga struka ,izdiže mi guzu,naglo preokreče na stomak,zabija žestoko,silovito.
jel uživam? i te kako..osječam li krivnju? ne,nimalo..prepuštam se.
sjeda na stolicu,posjeda me u krilo,gledamo se,vidim smješak,vidim strast,vidim sebe.ne prepoznajem se.izvlači iz mene nešto što nisam znala da postoji.
noge su iza njega na stolici,zagrlim ga,ljubim...gledam.uživam.
seks sa strancem,pardon,znancem...hm?osjećam se drugačije,pustolovno?ne bih znala objasniti,znam da mi se sviđa,opušta me,oslobađa.upoznajem neku drugu sebe,neku novu  ja.
http://www.net.hr/2009/01/14/0049007.17.jpg
yacha @ 16:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, veljača 19, 2010



yacha @ 06:49 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 17, 2010
u prvi mah nisam čula.a onda opet  zvrrr.
Otključam,zašto nisam iznenađena.Ulaziš bez pitanja,slobodno...odmah me hvataš za ruku,zavrčeš je meni iza leđa,naginješ se i ljubiš me...uopće se ne otimam....uzvraćam vrelinom jezika.preplavljuje me nježnost koja prelazi u pohotu.
Predigru ćemo preskočiti,kažem  i odvlačim te u sobu,samo bacim poplun na pod i liježem..skidaš se u hodu,znamo oboje da nam je odjeća višak,(čak i čarapama  nije mjesto na nogama.ljubavnici,obično ne skidaju nikada čarape,ali ti da)
povrh mene si,lagano širim noge,ulaziš silovito.volim snagu tvojih pokreta a istovremeno nježnost koja izbija iz njih,volim pokretom uskladiti moja i tvoje htjenja.
izdižem koljena ,uranjaš još dublje u mene,dižem noge,obavijam ih oko tvoga vrata.izdignut  hvataš me za njih..smješkaš se.
uživaš,neizgovoreno pitanje bez ogovora.
izdižem se,noge su nam isprepletene,licem u lice,gledamo se,ljubimo...uživam u vlažnim poljupcima,grizem usnu,tvoju naravno...jezik nema mira..jebi me,silovito,tako ,maco..šapučem na uho..šapučem,,mekoća moga glasa tjera te na uzmak,svršičeš..ne još,ne još..još malo te trebam...oslonjenih ruku iza sebe,lagano dignutih koljena,primičem se,izdižem,nabijam..zabacujem glavu..volim biti iznad..volim te vidjeti pokorenog...



yacha @ 13:48 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
subota, veljača 13, 2010
osjećaj drhtanja i prožimanja trnaca bilo je previše snažno da bih se opustila.ležala sam naga pokraj muškarca,sa kojim sam hodala par mjeseci.sve što smo imali su bili poljupci,stidljivi,barem što se mene tiče.onaj trenutaka kada sam ga pozvala u stan,pripremala sam već dugo,nije navaljivao,prepuštao je meni da odaberem trenutak,da budem spremna postati žena.u pravom smislu riječi.
ljetno veče-šetali smo poprilično dugo uz neosvjetljenu obalu mirne rijeke.zagrljeni,svako malo sam se odmicala ,kada nam je neko dolazio u susret.perviše stidljiva,previše nesigurna.bila sam niža za glavu,oduvjek sam voljela,krupne,snažne muškarce.
Mogu li uči,pitao si i ne čekajuči odgovor,ušao zamnom u stan.nismo palili svjetlo.zagrlio si me,ljubio po vratu,milovao kosu,a mene je preplavila nježnost.skidao si me polako,strpljivo.stajala sam nepomično,trnci su prolazili tijelo,zahvatili glavu...ruke,tijelo,noge.
sva ukočena,nisam se pomakla,jednostavno si me podigao,polegao na ležaj,legao pokraj mene,pokrio dekom,zagrlio i nježno šaptao..opusti se malena,ako ne želiš.nećemo...
moj prvi put..a ja se ukočila...ne znam što da radim..ležim...pokušavam ga milovati,ruke su mi samo oko njegova vrata,ne usudim se pogledati,a kamoli dodirnuti " ono dolje  što raste"
osjetih ga na nozi..lagano je svojim koljenom pokušavao razmaknuti moje noge,koje sam stisla..jako da su me boljela..
ma daj,opusti se,prstima me dirao po grudima,usnama ljubio bradavice,pripremao na nešto što sam samo nagađala...
žmirim,zatvorenih očiju,očekujem slijedeće.vjeđe trepere,ruka mi se spušta,osjetim nešto tvrdo,valjkasto.brzo je povučem natrag...kako si se slatko nasmijao....
opusti se,prepusti se,,,,vidjeti ćeš,biće sve u redu...samo reci ako želiš da prekinem,...pst...pređeš rukom po kosi,preko usana,izdižeš se iznad mene,ljubiš me neprestano....razmičeš koljena,polako prodireš u mene,ulaziš...
a ja ukočena,nepomična...bole me prepone...boli me tjelo,težak si....
vidim smješak na licu,meni suza klizi...ne sječam se više koliko je trajalo...
legao si kraj mene,opušten,prebacio si ruku preko mojih grudi..šutimo..
pokrivaš me dekom, plačem,brišeš mi suze,ljubiš...
ovo je moj prvi put...
drhtim...
yacha @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 10, 2010
čovjek?

kako to zvuči?
Izgovorimo tu riječ ,glasno,u jednom dahu.Razmislimo i kako izgleda.

Ja znam.
Svaki od nas ,odrastanjem,živi život onakav,kakav je,kakav se nametnuo,za svojim tragovima vučemo svoju  prošlost i svu onu silnu vojsku osoba,puna kola doživljaja.
Neke guramo u stranu,u podsvjest,neke zaboravljamo,ali u jednom kutku ladice stoje,zatvorene,čekaju da ugladaju svjetlost dana u očima i 
eto ih.

Ponekad,ako požurimo,neće nas sustići,no što brže jurimo,eto i nje,vezana sponama ,koje kloparaju za nama,kao lanci na kolima "upravo vjenčani".

No,pazi!Ako previše potegneš uzicu,eto je ,preleti i ostvaraju se ladice sjećanja,prošlost je tu.ruku pod ruku sa sadašnjosti,za nama ,sa sutra.


Lažu oni koji kažu da nema prošlosti,nema budućnosti.
Mnogima od nas to je isprepleteno toliko da zaboravljamo stvarnost,što i kako zapravo je.
Uljuljkani u učmalost života,žabokrećinu ljsdke gluposti,propuštamo život i radost i nešto treba nešto da nas lupi po licu: HEJ,ŽIVI,MRDNI SE.

Takav jedan je i mene uhvati za ruku.
Jasna?jesi to ti?

Moja prošlost.Ugledao me u mnoštvu ljudi .20 godina te nisam vidio.Još si ona ista.Moja Jasna.
zagrljaj,medveđi,stisnuo me ,poljubio,odmakao,pogledao i opet cmoknio u obraz.Jedan,pa drugi,uhvatio me,podigao,zavrtio  oko sebe.
Smijali smo se.Čuj,pa gdje ej..okrečeš se oko sebe:Ženo gdje si?
Pogledom je tražio ženu..A eno je...Irena..ovo je Jasna,moja Jasna,ona o kojoj sam ti pričao,a ovo su Nenad,Igor,Emir i Darko,moji sinovi.4 sina.Nenad je ličio na Dragana.Isti ,kao kad sam ga upoznala.Irena mi je prišla,zagrlila ,pogledala muža..ista je ,kako mi je pričao o tebi.
Nisam znala što da mislim.Pozvali me k sebi na ručak.
Pristala?
Naravno:

Dragan je bio moja prva ljuba.Trebala sam se udati za njega,ali obečanje za udati nije podrazumjevalo i obečanje za seks.Htjela sam završiti školu i rekla mu neka potraži neku za seks.Potražio je i rodio se Nenad.
Ja sam otišla u drugi grad,daleko i nisam ga nikada više vidjela.Ostala je ona čežnja,prve ljubavi,nedorečena,nedosanjana.
Drhtala sam.Da li ga još volim?
I ja sam se udala.ne iz ljubavi,nego tako,bilo mi vrijeme.one se želio oženiti,ja udati i to je bilo to.Dobar posao,brak,djeca.Dobar život.
Ali ,vrijeme je za prošlosti reči zbogom.
Na odlasku prišao mi je i tiho sam mu šapnula:Hočeš li doći u park,u podne.u nedjelju,da te vidim samog.
Samo je namignuo.
Vjernici su već otišli kućama,stojim,čekam...evo ga stiže.nasmijan,volim te njegove oči,pogleda koji miluje.čitam u njima znatiželju.muškarci znaju zbilja biti djeca.
Sjeli smo u park.srce mi lupaizustim Dragane,hoćeš li spavati samnom,to sam ti ostala dužna.?

pitam,bez okolišanja.
Nisam do sada bila s drugim muškarcem,osim mužem.
Hoču,kaže,uhvati me za ruku,poljubi u dlan i povedeve do auta.Vozili smo u tišini,stalno me dodirivao po ruci,licu,smješkao se.
Sve mi je prolazilo kroz glavu,ali sam bila odlučna.
Moram napraviti ono što sam trebala prije 20 godina.Bio je snažan,visok,plav,nježanSjećam se da se znao potuči zbog mene,ako me neko slučajno okrznuo ili mi dobacio nešto.bio je moj zaštitnik,doslovno.Uvijek je pazio  na mene,
u sobi,polumrak.prišao,rukom dirao po vratu,prste zamrsio u kosu,privukao glavu i ljubio me.l
godine su nestale,istopile se,bili smo on i ja.u prošlosti.
Trnci su prolazili tijelom,srce lupalo,tjelo drhtalo.noge tresle.nikada mi nije bilo tako...tako predivno.
Polegao me na leđa,podigao majcu,ljubio po stomaku,prsti klize prema grudima,nabreklim bradavicama.osjetih,dodire ,najnježnije dodoire,dodire ljubavi.Skida mi odječu,gačice,gleda u oči,smješka se.a ja žmirimmrzim to,žmiriti dok vodim ljubav,al ne mogu,kad se prepuštam,kad uživam,obavezno zatvaram oči.
Trebam ga gledati upijati svaki nejgov pokret,pogled.
Prekrasan je,ljubi me po pubisu,jezikom ulazi u moju nutrinu.Kako opisati nešto nemoguće? čini se da sanjam.
Kako zatomiti uzdahe,potrebu,želju staru cijelo stoljeće.Nisam znala kako je biti njegova
sad znam.
Spoj dva tijela,dva bića,nepostojana u svojoj ljubavi.koja nije izdržala,moje olako davanje i njegovo prihvačanje.
No,život je čudna biljka.Pruža svoje korjenje ka čudnim mjestima.Tamo gdje nema života,rastegdje ga njeguješ..propada.

sada znam.Vodila sam ljubav sa bićem koji je bio moj,više nije.
Iz pogleda ,oboje shvačamo isto.Ja ću uvijek biti njegova jasna i on moj,ali u prošlosti.Život ide dalje.
Upoznala sam svog muža sa njima.Dobri smo prijatelji,uvijek se posjećujemo,čestitamo blagdane.
Ispričala sam mužu o sebi,njemu,nama,cijelu istinu.samo me zagrlio.poljubio.

Shvaća,a i ja uz koga mi je mjesto.
sada znam što je prava ljubav.
Traži žrtve,daje potporu,svađa se,ali uvijek te drži za ruku,ne ispušta.

Životni putu idu dalje.Ponekad je ipak dobro dati prošlosti da te stigne.

Ali ne treba izazivati.

Čovjek!

kako to zvuči?

Meni lijepo.  Sada znam.




yacha @ 08:22 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, veljača 9, 2010


(možda se neki sjete da su ovo već čitali,na drugim stranicama,no isto sam  napisala)
dakle:
 dogovorila  sam kavu u zagrebu,mjesto sastanka,zna se pod repom konja.

jadan konj. nagledao  se svakakvih susreta,u neku ruku dobro je što ne može pričati.

ionako nismo se dugo zadržali jer je počelo jako puhati,kišica je malo pokušavala padati,ali od vjetra nije mogla. držati kišobran..

.haljinu sam morala pridržavati rukom da se ne vidi . ono ispod i pod utjecajem vremenskih prilika promjenili smo plan i otišli do auta,odvezli se u njegov stan ..
malo iznenađenje i supruga je bila doma......bez imalo nelagode,ponudila je da se istušitram,i ono nešto u njihovim pogledima me i natjeralo da to i učinim....
uživala sam u mlazu tople vode niz moje tijelo i ručnik koji mi je dohvatio moj domaćin...pomogao mi je brisati noge ,guzu,nisam se bunila,pogotovo kada sam osjetila prst u sebi.....ajme...što me čeka...osječaj ugode prošao mi je tijelo,leptirići u stomaku su proradili...a tek poljubac koji osjetih na usnama...ma morala sam ga uhvatiti za nabreklog "o radosti"pokazatelja faktora iznenađenja..u ovom slučaju po mojoj slobodnoj procjeni 20...jako dobar faktor.
ne znam ni sama kako smo se našli u sobi...uglavnom nakon nekog vremena/koji je postojao samo kao apstraktni pojam/ čula sam žamor glasova....i ulazak žene i jednog mladog muškarca...pridruženih  i jako jako aktivnih članova ove male družine...da ne duljim...naša oluja je bila prekrasna,bez posljedica...ako osmjeh koji jutros na usnama imam i toplinu u glasu ..onda su posljedice velike
yacha @ 14:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 4, 2010
(i ovo je iz arhive)
bogomdane,umišljene,slobodna duha,prekrasne,vještice,hodajuće napasti.dosadne,umiljate,davež,torokuše...ajme što nas ima...svakakvih.u kakvu se vrstu ubrajam.od svega po malo.kada treba da šutim,pričam,kada trebam pričati,okrenem leđa,kada treba voditi ljubav,boli me glava.kada me boli glava,zanovjetam......najbolje nas je ne shvačati doslovce,jer ništa nije kako se čini....pa ni naše trajno...trpno stanje...jer mi smo jadnice,patnice,muževi nas gnjave,dodijavaju,samo bi se seksali,a mi ne....te ih smeta naša opsjednutost kupovinom svega i svačega na sniženjima,brigom o djeci,ljubomorom prema drugim atraktivnim ženama..ali kakve smo takve smo....vaše smo..ako to znate pola posla je obavljeno,a drugu polovicu same ćemo savladati.



( ,moje dopunjeno izdanje )
yacha @ 11:03 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
pogleda
Flag Counter
 
Index.hr
Nema zapisa.