Blog - siječanj 2011
petak, siječanj 28, 2011
(arhiva)

čovjek?

kako to zvuči?
Izgovorimo tu riječ ,glasno,u jednom dahu.Razmislimo i kako izgleda.

Ja znam.
Svaki od nas ,odrastanjem,živi život onakav,kakav je,kakav se nametnuo,za svojim tragovima vučemo svoju  prošlost i svu onu silnu vojsku osoba,puna kola doživljaja.
Neke guramo u stranu,u podsvjest,neke zaboravljamo,ali u jednom kutku ladice stoje,zatvorene,čekaju da ugladaju svjetlost dana u očima i 
eto ih.

Ponekad,ako požurimo,neće nas sustići,no što brže jurimo,eto i nje,vezana sponama ,koje kloparaju za nama,kao lanci na kolima "upravo vjenčani".

No,pazi!Ako previše potegneš uzicu,eto je ,preleti i ostvaraju se ladice sjećanja,prošlost je tu.ruku pod ruku sa sadašnjosti,za nama ,sa sutra.


Lažu oni koji kažu da nema prošlosti,nema budućnosti.
Mnogima od nas to je isprepleteno toliko da zaboravljamo stvarnost,što i kako zapravo je.
Uljuljkani u učmalost života,žabokrećinu ljsdke gluposti,propuštamo život i radost i nešto treba nešto da nas lupi po licu: HEJ,ŽIVI,MRDNI SE.

Takav jedan je i mene uhvati za ruku.
Jasna?jesi to ti?

Moja prošlost.Ugledao me u mnoštvu ljudi .20 godina te nisam vidio.Još si ona ista.Moja Jasna.
zagrljaj,medveđi,stisnuo me ,poljubio,odmakao,pogledao i opet cmoknio u obraz.Jedan,pa drugi,uhvatio me,podigao,zavrtio  oko sebe.
Smijali smo se.Čuj,pa gdje ej..okrečeš se oko sebe:Ženo gdje si?
Pogledom je tražio ženu..A eno je...Irena..ovo je Jasna,moja Jasna,ona o kojoj sam ti pričao,a ovo su Nenad,Igor,Emir i Darko,moji sinovi.4 sina.Nenad je ličio na Dragana.Isti ,kao kad sam ga upoznala.Irena mi je prišla,zagrlila ,pogledala muža..ista je ,kako mi je pričao o tebi.
Nisam znala što da mislim.Pozvali me k sebi na ručak.
Pristala?
Naravno:

Dragan je bio moja prva ljubav.Trebala sam se udati za njega,ali obečanje za udati nije podrazumjevalo i obečanje za seks.Htjela sam završiti školu i rekla mu neka potraži neku za seks.Potražio je i rodio se Nenad.
Ja sam otišla u drugi grad,daleko i nisam ga nikada više vidjela.Ostala je ona čežnja,prve ljubavi,nedorečena,nedosanjana.
Drhtala sam.Da li ga još volim?
I ja sam se udala.ne iz ljubavi,nego tako,bilo mi vrijeme.one se želio oženiti,ja udati i to je bilo to.Dobar posao,brak,djeca.Dobar život.
Ali ,vrijeme je za prošlosti reči zbogom.
Na odlasku prišao mi je i tiho sam mu šapnula:Hočeš li doći u park,u podne.u nedjelju,da te vidim samog.
Samo je namignuo.
Vjernici su već otišli kućama,stojim,čekam...evo ga stiže.nasmijan,volim te njegove oči,pogleda koji miluje.čitam u njima znatiželju.muškarci znaju zbilja biti djeca.
Sjeli smo u park.srce mi lupaizustim Dragane,hoćeš li spavati samnom,to sam ti ostala dužna.?

pitam,bez okolišanja.
Nisam do sada bila s drugim muškarcem,osim mužem.
Hoču,kaže,uhvati me za ruku,poljubi u dlan i povedeve do auta.Vozili smo u tišini,stalno me dodirivao po ruci,licu,smješkao se.
Sve mi je prolazilo kroz glavu,ali sam bila odlučna.
Moram napraviti ono što sam trebala prije 20 godina.Bio je snažan,visok,plav,nježanSjećam se da se znao potuči zbog mene,ako me neko slučajno okrznuo ili mi dobacio nešto.bio je moj zaštitnik,doslovno.Uvijek je pazio  na mene,
u sobi,polumrak.prišao,rukom dirao po vratu,prste zamrsio u kosu,privukao glavu i ljubio me.l
godine su nestale,istopile se,bili smo on i ja.u prošlosti.
Trnci su prolazili tijelom,srce lupalo,tjelo drhtalo.noge tresle.nikada mi nije bilo tako...tako predivno.
Polegao me na leđa,podigao majcu,ljubio po stomaku,prsti klize prema grudima,nabreklim bradavicama.osjetih,dodire ,najnježnije dodoire,dodire ljubavi.Skida mi odječu,gačice,gleda u oči,smješka se.a ja žmirimmrzim to,žmiriti dok vodim ljubav,al ne mogu,kad se prepuštam,kad uživam,obavezno zatvaram oči.
Trebam ga gledati upijati svaki nejgov pokret,pogled.
Prekrasan je,ljubi me po pubisu,jezikom ulazi u moju nutrinu.Kako opisati nešto nemoguće? čini se da sanjam.
Kako zatomiti uzdahe,potrebu,želju staru cijelo stoljeće.Nisam znala kako je biti njegova
sad znam.
Spoj dva tijela,dva bića,nepostojana u svojoj ljubavi.koja nije izdržala,moje olako davanje i njegovo prihvačanje.
No,život je čudna biljka.Pruža svoje korjenje ka čudnim mjestima.Tamo gdje nema života,rastegdje ga njeguješ..propada.

sada znam.Vodila sam ljubav sa bićem koji je bio moj,više nije.
Iz pogleda ,oboje shvačamo isto.Ja ću uvijek biti njegova jasna i on moj,ali u prošlosti.Život ide dalje.
Upoznala sam svog muža sa njima.Dobri smo prijatelji,uvijek se posjećujemo,čestitamo blagdane.
Ispričala sam mužu o sebi,njemu,nama,cijelu istinu.samo me zagrlio.poljubio.

Shvaća,a i ja uz koga mi je mjesto.
sada znam što je prava ljubav.
Traži žrtve,daje potporu,svađa se,ali uvijek te drži za ruku,ne ispušta.

Životni putu idu dalje.Ponekad je ipak dobro dati prošlosti da te stigne.

Ali ne treba izazivati.

Čovjek!

kako to zvuči?

Meni lijepo.  Sada znam.






yacha @ 13:13 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 5, 2011
 

savršeno vrijeme za ne tako savršene stvari.

 

yacha @ 08:27 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
pogleda
Flag Counter
 
Index.hr
Nema zapisa.